Home » Tekstovi » Učini što možeš, s onim što imaš, ondje gdje jesi

Učini što možeš, s onim što imaš, ondje gdje jesi

Naslov ovoga teksta su rječi, Theodora Roosevelta, 26. predsjednika SAD-a. Ove riječi nam se u okolnostima, u kojima se nalazi cijeli svijet, čine jako inspirativnim.

U okolnostima vanrednog stanja, zbog koronavirusa, kretanje i komunikacija su ograničeni, mnoge planove i resurse smo stavili na čekanje, a mi se nalazimo ondje gdje jesmo.

Osnovna poruka bi bila; ŽIVOT SE NASTAVLJA.

U ovim, za nas otežanim uvjetima, gdje i najumniji nemaju jasnu viziju i procjene kada će se i kako ovo završiti, trebamo odagnati strah i imati na umu riječi, predsjednika, Alije Izetbegovića, koji u knjizi ”Čudo bosanskog otpora” kaže: ”Veliki ruski pisac Tolstoj, napisao je 2 000 stranica svoga romana, da bi dokazao, da ljudi ne upravljaju historijom, već Bog.” Hoće se reći, Bog upravlja svijetom. Ništa se ne može desiti mimo Božije volje i kontrole. Bog upravlja procesima, a ljudi misle da to oni čine. Da, njima se to samo čini, da čine.

Ovih dana se čuju ezani, tamo gdje se nikada nisu čuli. To su određeni gradovi u Njemačkoj, Španiji, Francuskoj. Bog se doziva i traži za pomoć. Time ljudi priznavaju svoju nemoć, a Božiju svemoć. Traže ljudi nadahnuće, da pobijede slabost.

Mnogi ljudi dvosedmičnu kućnu izolaciju izvrsno koriste. Ne izlaze iz kuće, posvetili su se pobožnosti i duhovnom uzdizanju. Ibadet čine, klanjaju, poste, uče Kur’an, zikr čine, uče na stotine salavata dnevno. Dozivaju Boga, Uzvišenog, i svjedoče da su osjetili ambijent pećine Hira (svoje kuće) i ibadeta u njoj (itikafa).

Duhovitost mladih, uzrokovana izolacijom, je pohvalna i razgaljuje sve nas.

Naše djelovanje i naša uloga roditelja, učitelja, komšije ne prestaje, već se samo intenzivira, ponavljam, u okolnostima u kojima se nalazimo.

Život ide dalje, život se nastavlja!

Dok ja ovo pišem i dok vi ovo čitate, mnogi ljudi vrijedno rade u svojim firmama, istina u otežanim okolnostima. Upravo sada mnogi ljudi u našem gradu dogovaraju i planiraju poslove ekonomske prirode. Baš danas, mladi ugovaraju vjenčanja. Žene svaki dan rađaju djecu. Učenici i omladina se obrazuju, napreduju i uče u specifičnim uvjetima.  Život ide nezaustavljivo dalje.

Međutim, novonastale okolnosti zahtijevaju dodatan napor i kreativnost. Zahtijevaju usvajanje novih znanja i vještina, prilagođavajući se uslovima života. Svima nama u ovim trenucima treba mnogo sabura-strpljivosti. Ali koje strpljivosti? Vjerujem one strpljvosti koju Muhammed Abduhu opisuje na ovaj način:’Sabur se smatra aktivnim kvalitetom izdržljivosti i upornosti, a ne pasivnim kvalitetom pukog trpljenja, što sugerira mlitavo mirenje sa situacijom.’’

Posebno sada trebamo raditi, govoriti i djelovati spram okolnosti u kojima se nalazimo, sa punom sviješću i odgovornošću, maksimalno koristeći razum.

Sjećam se, još iz medrese, jedne poučne priče:”Vozili se ljudi brodom. Na brodu je pored ostalih bio vrstan poznavalac arapskog jezika i gramatike. Pita on prisutne, koliko je njihovo znanje iz arapskog jezika i gramatike, i dobija različite odgovore. Na osnovu dobijenih odgovora, neke savjetuje, a druge kritikuje, čudeći se kako je moguće da je njihovo znanje iz gramatike arapskog jezika na tako niskom nivou. Malo poslije toga, nastade oluja. Stanje na brodu postade haotično, sa mogućnošću da će brod biti potopljen. Prilazi jedan čovjek profesoru arapskog jezika i pita ga, zna li on plivati? Profesor reče da ne zna. A on mu reče:”Ako brod bude potopljen, neće ti koristiti arapski jezik niti njegova gramatika, već plivanje.”

Ova poučna priča nam govori da nikako ne smijemo biti zaneseni svojim poslovima, karijerom, znanjem i na tome insistirati u uslovima dok se drugi ljudi bore za svoj i naš život. Danas je najvažnije sačuvati život i zdravlje.

Nije vrijeme za širenje panike i straha o nestašici hrane, već se treba potruditi, istu kupiti i to u razumnim količinama. Važno je iskoristiti proljeće. Treba ojačati poljoprivredu, i usijati polja i vrtove, kod nas i u svijetu. Nije vrijeme za neozbiljnost, već za opreznost. Nije vrijeme za mudrovanja, već za rad i akciju. Nije vrijeme za teorije zavjere, već slušati upute ljekara i nadležnih institucija. U konačnici, nije vrijeme za smrt, već za život.

Učini što možeš, s onim što imaš, ondje gdje jesi.

Tuzla: 29. 3. 2020. god.                                          Sanel-ef. Hodžić

Please follow and like us:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*
*