Home » Briga o porodici » Tekst: Naš san je da se probudimo

Tekst: Naš san je da se probudimo

Sanel-ef. Hodžić, imam i hatib u džematu Donja Obodnica

”Uči u ime Gospodara svoga, koji stvara. Stvara čovjeka od ugruška. Uči, plemenit je Gospodar tvoj, koji pučava peru. Koji poučava čovjeka onome što ne zna. (Alek, 1-5.)


Gledajući Tekst, prve Božije riječi su Uči, to je ujedno i prva kur’anska naredba. Ako pogledamo Tekst i kontekts, druga Božija naredba jeste Poučavaj. Analizirajući Božiju namjeru u tome zašto je nešto prvo objavljeno, a zašto ne nešto drugo, vidimo da je riječ Uči općenitija od riječi Poučavaj. Učenje je obaveza svih, a poučavati mogu samo oni koji su za to osposobljeni.

”Vi ste najbolji narod od svih koji se ikada pojavio, tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete…” (Ali Imran, 110.)
Predhodni ajet koji je naveden, objašnjava zašto je ovaj Ummet najbolji od svih. Odgovor je zbog toga što naređuje dobro a odvraćaju od zla. Upravo ova dinska vrijednost, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, objedinjuje u sebi tekstualno prvu Božiju naredbu i kontestualno drugu Božiju naredbu Uči i Poučavaj.
Navest ćemo nekoliko primjera koji slikovito prikazuju pomenute principe, koji se odnose na preporuke i savjete date roditeljima i učenicima.

Nazivanje selama
Nazivanje selama u svakodnevnom životu je tema o kojoj se trebamo ozbiljnije baviti. Šutnja o ovoj temi nas dovodi do toga da prolaznici (džematlije) imamu-efendiji nazivaju ”dobar dan”, ”dobro veče”, i ”zdravo”.

Razgovarajući sa kolegama na ovu temu, jedan od njih navede primjer da je bio u supermarketu gdje se na nekoliko metara udaljenosti susreo sa džematlijom. Da bi se izbjegao selam, a da se ne kaže ni nešto neprikladno, džematlija pozdravi efendiju ”otezanjem” očima bez izgovorene riječi.

Slušao sam o ovoj temi od starijih kolega, koji su se sa ovim problemima susretali u nekin prošlim vremenim. Oni su pozdravljanje sa ”dobar dan” smatrali provokacijom prvoga reda. I danas je to provokacija prvoga reda za svakog imama. Na ovu provokacju imam treba da djeluje kroz hutbu, mektebsku nastavu. Nužno je edukovati džematlije,bez obzira na grad ili sredinu u kojoj žive. Imam tu mora djelovati. Zanimljivo je da imamu sa ahmedijom na glavi sve džematlije nazivaju selam. Međutim, na društvenim mrežama, kada komuniciraju ili postavljau pitanja počinju sa ”zdravo efendija.” Da problem bude veći, psihologija mase djeluje, svršenica medrese (u hidžabu) pozdravlja efendinicu (u hidžabu), u jednoj od džematskih ulica, sa ”zdravo”. Problem se rješavao prvom prilikom, te je efendija, na prvoj mubarek noći-veliki skup džematlija, između ostalog govorio o ne-nazivanju selama. Uz nekoliko gromoglasnih osmjeha, podsmjeha efendije i džemata, usaglašeno je da se u svakodnevnoj prilici naziva selam. Problem je iznešen i na Bajram-namazu. Talasalo se petnestak dana o toj temi i sleglo se. Inače, ljudi se na sve naviknu.
Rezultati:Nakon nekoliko mjeseci rezultati su fantastični. Selam se naziva efendiji i efendinici, jasno glasno, sa kraja na kraj ulice, preko pet njiva i ograda. Senzacija zar ne? Oni koji to još uvijek ne mogu preko jezika prevaliti govore ”sabahajrullah”, ”akšamhajrullah”, kako si efendija? To je bio i efendijin prijedlog kao olakšica onim ”okorjelim”. Proces nezaustavljivo ide, hvala Allahu, dž. š., međutim, ljudi su oprezni, u nekom čudnom strahu, još uvijek sa velikim dilemama.

Dječiji šampanjac na rođendanu
S obzirom na to da efendijina djeca rođendan obilježavaju u mektebu, pozivajući svu djecu na rođendansko slavlje, zauzvrat, često budu pozivana na rođendane od te iste djece u njihovim porodičnim kućama. Znajući za neke ružne pojave, efendinica je svojoj djeci skrenula pažnju, ako bude na rođendanu dječiji šampanjac da ne piju. Velikog li čuda, djecu je dočekao šampanjac. Djeca iz svoje iskrenosti su kazala sve ono što su ih roditelji savjetovali:”Mi ne pijemo šampanjac, to nije za muslimane.” Nakon svih uvjeravanja da tu nema alkohola, djeca su kategorično odbila taj napitak i tražila sok. Pročulo se da efendijina djeca ne piju šampanjac. Nova tema za sijela i kahve, ali i za hutbu i mubarek noći-veliki skup džematlija. Naravno, efendijina djeca se nisu imala čega stiditi. Njihov rođendan je bio tako upečatljiv da je i to bila tema za kahve, dvije torte, pečeno janje, ćevapi, sokovi dovoljno hrane i pića za četrdeset učenika i pravi primjer čistoće i dostojanstva i to sve u mektebskoj učionici.

Rezultati:Dolazi mama i poziva efendijinu djecu na rođendan svojoj kćerki. Dočekana je pitanjem:”Hoće li biti dječiji šampanjac?” Odgovor je:”Ma kakvi!!!” I Bogami nije bilo. Na drugom rođendanu djeci je ponovo ponuđen šampanjac. Djeca već naučena kažu:”Mi ne pijemo šampanjac, to nije za muslimane.” Po svemu sudeći do ove porodice nije došla priča o štetnosti navikavanja djece da rođendane i važne trenutke svoga života proslavljaju sa alkoholom. Domaćini su se ”pogubili”, ovaj dječiji odgovor ih je iznenadio. Šampanjac je ostao na stolu neotvoren a sva djeca su poslužena sokom. Mašallah.

Novogodišnja noć i božićna jelka
Pita muallimu mektebu: ”Ko ima jelku kod kuće”? Većina prisutnih učenika, potvrdno odgovaraju. ”Jeste li je okitili sa zvončićima”? Odgovor je ”Jesmooo.” Onda muallim piše na tabli:”Jelka je božićna, Božić je kršćanski praznik, a mi smo muslimani.” Nakon razgovora došlo se do zaključka da mi muslimani uzimamo kršćanska imena, običaje, načine života a nemoguće je naći primjer da se drugi slično ponašaju prema muslimanskim svetinjama i da ih usvajaju. Muallima su za pod ”zakovale” dvije izjave, kaže učenica:”Meni je tako mučno kada nas dijele,” dok drugi učenik kaže:”Moj tetak je hodža, prošle godine je zabranjivao jelku a ove godine je kupio svom sinu” u šta zaista ne vjerujem. Ova pojava je sastavni dio većine naših džemata, valja nam o tome govoriti, savjetovati i to svake godine. Nadat se, oslanjanjući se na Allaha, dž. š. da će rezultati doći.

Na pitanje muallima, gdje ćete obilježiti Novu godinu i hoće li biti alkohola tri od četiri učenika su potvrdno odgovorili da piju pivo u Novogodišnjoj noći. Istini za volju, uvjerljivi su bili, da samo uz Novu godinu piju alkohol, a mimo toga ne. Pita muallim:”Imate li alkohola kod kuće, mimo Nove godine?” Dvije djevojčice, čiji roditelji klanjaju pet vakat namaza, su se javile i kažu da imaju alkohol u kući. Kod jedne je na tavanu a kod druge u podrumu. Kod jedne otac časti goste a on ne pije dok drugi to koristi za lijeka…


Tuzla, 05. mart 2020. godine

P. S. Tekst je objavljen na: www. medzlistuzla.ba i www.akos.ba

Please follow and like us:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*
*